Postavi na FB
Serbian LatinEnglish (United Kingdom)Russian (CIS)

Otvaranje izložbe

El. pošta
sreda, 03 jun 2009 13:28

Otvaranje izložbe slika Isidore Ivanović 03.07.09 u Galeriji Kulturnog Centra Bačka Palanka.

Isidora Ivanović se bačkopalanačkoj publici predstavila slikama koje predstavljaju poetski svet duhovnosti i Božijeg stvaranja oličenog u prelepim planinama i brdima. Na njenim slikama dominiraju anđeli, a najupadljivije su one na kojima je prikazala svoju viziju crkava u manastiru Studenici. Isidorine slike odišu mirnoćom i sigurnošću pokreta četkicom, koji prati svaki pokret njene duše, pa se na slikama može videti i njen autobiografski pečat.

Izložbu je otvorio Saša Srećković, viši kustos Etnografskog muzeja u Beogradu.

Reč na otvaranju izložbe

U radu Isidore Ivanović mogu se pratiti, kroz izabrane motive, različiti likovni uticaji. Iako je u pitanju prva samostalna Isidorina izložba, pomenuti uticaji se saobražavaju već uočljivom ličnom izrazu umetnice. Poznati motivi dobijaju nove, originalne kontekste. Kao što je jedno od mogućih određenja kreativnosti umešno kombinovanje već poznatih elemenata i motiva, tako smatram da je Isidorin izraz svakako u tom smislu visoko kreativan, tj. stvaralački u doslovnom smislu te reči.

Ne zamerite mi što, kao etnolog-antropolog po osnovnom obrazovanju, najpre ističem sadržaj i faktografiju radova. Ovde uočavamo realističke motive, ali i one mitskog i legendarnog karaktera. Na slikama su i neke istorijske ličnosti, poput cara Lazara, verski objekti poput manastira Studenice, kao i neki svetovni poput višegradskog mosta na Drini. Međutim, tu su i anđeli koji natkriljuju oslikana mesta i ne mogu da se otmem utisku da u njihovim likovima postoje tragovi autobiografskih referenci, jer to nisu neutralna lica anđela konvencionalnog izraza kakva su često prisutna u savremenim radovima. Zatim bih pomenuo dela koja nude kamerniju atmosferu, poput intimističkih kompozicija (Kosovski božuri, ali i već pomenuti car Lazar), koje smatram već izvesno veoma zrelim, duboko proživljenim radovima. Najzad, tu su i realni pejzaži koji zadobijaju pojedine apstraktne osobenosti. Na tim slikama su prikazani planinski predeli Crne Gore, kao i oni u okolini manastira Studenice. Po mom sudu ovi pejzaži predstavljaju i najvrednija dela na izložbi.

Što se tiče opštih karakteristika stila svakako da se može podvući izražajan, a usudio bih se reći i gotovo nadmoćan smisao za kolorit. Gusti nanosi boja pokatkad otvaraju treću dimenziju slike, optičkom dubinom sopstvenih slojeva, a pokatkad i fizičkim pridodavanjem nekih materijala kada Isidorine slike dobijaju elemente prave plastike. I sam sadržaj slika je ponekad tako ekspresivan da nam se čini da će prosto provaliti iz svog dvodimenzionalnog okvira. Najzad, sadržaj i njegova struktura u određenim trenucima iznutra razlažu inače jasne obrise forme kod pojedinih slika.

Slike Isidore Ivanović podsećaju me na neke majstore pejzaža poput Lubarde i Gvozdenovića. Kažem podsećaju, ali u dobrom smislu. Isidora istražuje izabrane motive na stvaralački način, tražeći i rekao bih brzo pronalazeći sopstveni izraz. Njeni radovi ukazuju na zrelog, iako mladog umetnika. Uostalom, već stečena priznanja potvrđuju vrednost i uzlaznu liniju razvoja ove umetnice.

3. juli 2009.

Saša Srećković,
v.kustos Etnografskog muzeja u Beogradu